Šerajte nas!

Matea je osvajač nagrade Kulturnog centra mladih za Mladog Vrijednog Poduzetnika – MVP mjeseca veljače. Voljeli bi ovdje navesti sve razloge koji su doveli to toga, ali vjerujemo kako će nakon ovog razgovora to biti potpuno jasno.
Jedino za čim možemo žaliti je činjenica da ovim putem nećete moći osjetiti tu mirnoću upotpunjenju pozitivnom energijom koju Matea pruža u razgovoru uživo.
Uživajte.

1. Za početak nam se malo predstavi. Tko je Matea Sedlaček i što sve voli?

Dobar dan. Matea Sedlaček je osoba kod koje ćete teško naći nešto što ne voli, stoga bi bilo vrlo opširno pisati što sve voli. Sve što voli, to i radi, i pokušava pronaći način da od toga i živi.

2. U Kutini si završila osnovnu i srednju školu? Tvoj osvrt na period odrastanja u Kutini.

Jesam, oboje divne uspomene. Veliku ljubav osjećam prema svojoj osnovnoj školi Vladimir Vidrić i srednjoj školi Tin Ujević, gimnaziji. U svakoj od tih ustanova još uvijek postoje profesori, čistačice, domari, kuhari, koji će mi zauvijek ostati u lijepom sjećanju i drago mi je sresti ih u gradu. No najviše od svega imala sam sreće da sam i u osnovnoj i u srednjoj školi imala divne prijatelje. Tu su uvijek bile hrpe internih fora, izlasci vikendom koje smo samo u to doba mogli odrađivati toliko frekventno, puno puno smijeha i zabave. Ta društva su ostala manje ili više povezana do dan danas i to je vjerojatno razlog zašto odrastanje u Kutini vežem samo uz lijepe uspomene.

3. Od kuda potječe tvoja ljubav prema tjelesnim aktivnostima ?

Hmmm, pa tko će to znati. U svojem vrtićkom razdoblju sam živjela u Novskoj, kuća od djeda i bake je bila preko puta livade kod veterinarske stanice – koja je klincima u to doba služila kao nogometni teren. Shodno tome, jedino što znam je da otkad se sjećam sebe „igram nogomet s dečkima“. I to je to.

4. Iskušala si se u mnogim sportovima. Možeš li reći koji su sve to bili i što te je privuklo kod pojedinog?

Probala sam razne sportove i nema ih smisla tu nabrajati. Mogu probati ukratko objasniti što me privlači kod pojedine vrste sporta. Momčadske sportove naprosto obožavam – mislim da mogu reći da mi je to najdraža vrsta sporta, i naravno uglavnom uključuju loptu koja mi je vjerojatno najdraži predmet. Zašto momčadski, ne znam, ali mi je izuzetan gušt slaviti nešto sa svojom ekipom, možda zato. Divan je i trenutak kada počne utakmica, taj tren u kojem više ništa ne znaš, osim da se sada igraš. Imaš svoj mali kolektiv koji da bi dobro Jedna velika želja mi je u nekom trenutku biti trener neke momčadi. Ostali sportovi su mi onda po defaultu – pojedinačni sportovi, koje također volim, no uvijek se dogodio trenutak u životu kada sam se s njima prestala baviti – mislim da je za njih potrebna određena vrsta odraslosti i odgovornosti koje mi je uvijek nedostajalo. Možda me tek čeka moj idući pojedinačni sport, za koji bih mogla imati što je potrebno. Tko zna, nije niti bitno.

5. Magistrirala si na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu te upisala doktorat na istom. Tvoj osvrt na period studija. Što si sve voljela, a što manje voljela?

Studij kao studij. Period u kojem misliš da si odrastao, a zapravo nisi. Voljela sam to što studiram u Zagrebu, što sam probala donekle samostalan životu uz podršku roditelja, te se naučila mnogim tehnikalijama upravo iz tog područja – odraslog života. Voljela sam slobodu kretanja po Zagrebu, druženja s prijateljima po različitim dijelovima grada – upoznavanje jednog novog grada, njegovog života, tramvaja, kina, parkova, jednosmjernih cesti i semafora. Bilo je lijepo podijeliti to sve s prijateljima i zajedno s njima u tom periodu misliti kako si najjači na svijetu i nitko ti ne može ništa.

6. Kako to da si se odlučila vratiti u Kutinu i otvoriti CTA Grgur?

Vjerujem da je CTA Grgur kao takav kakvog sam ga zamislila mogao zaživjeti upravo i jedino u Kutini. Bilo je potrebno da se to dogodi u gradu u kojem me određeni postotak ljudi zna – za potaknuti uspješan početak i dobiti svu pomoć od obitelji i prijatelja koja je moguća. Nekako se stvari ovdje lakše događaju, lakše se krećeš po gradu, lakše saznaješ točne informacije, ljudi na šalterima hoće pomoći. A samo otvaranje „tako nečega“ je oduvijek valjda bilo u mojoj glavi – osjećam da imam veze sa svojim tijelom te jedino što želim je ljudima pomoći da skuže i sami da imaju vezu sa svojim tijelom. Onda će se stvari na mnogim poljima puno popraviti. Tako da otvaranje je bilo neupitno, a u Kutini se dogodilo zato što je bilo moguće i najbolje mjesto za početak. A sada kada je krenulo zapravo jedino što vidim je daljnji napredak i još veći razvoj samog grada Kutine.

7. Koja je tvoja vizija CTA Grgur?

Razviti ga u centar u kojem će se raditi različite tjelesne aktivnosti, penjanje, ples, gimnastika, učiti borilačke vještine, atletika, plivanje, sportovi – sve – centar koji će nuditi zaposlenje mladim stručnim ljudima. Kao što možemo reći da mi je cilj kod svake osobe individualno razviti svijest o vlastitom tijelu, tako mi je i cilj osvijestiti kod ljudi u gradu da Kutina može postati grad aktivnosti i sporta, da to može postati jedan njegov sastavni dio i da postane normalno da su ljudi aktivni i zdravi. To je onda dobra osnova za pokrenuti razvoj grada i u drugim domenama.

8. Kakve sve oblike tjelesnih aktivnosti nudiš građanima Kutine u centru?

U Grguru nudimo oblike tjelesne aktivnosti, to ste dobro rekli. Mi uzmemo tjelesnu aktivnost, posolimo ju i serviramo ju tako da si čovjek sam uzme ono što mu odgovara. Trudimo se svaki trening i pokret učiniti što razumljivijim čovjeku, objasniti bilo koje pitanje koje postoji i pomoći mu da se snađe sam sa sobom u svom tijelu. I na kraju krajeva pustiti da uživa. To se odnosi na grupne treninge, na individualnim treninzima je stvar slična, samo je rad specifičnije usmjeren potrebama osobe koja trenira. Osim toga trenutno je u ponudi i slobodno penjanje. A tu su uvijek i masaže odnosno manualna terapija.

9. Osim tjelesnih aktivnosti, organiziraš i razna edukativna predavanja. Koja su do sada održana i koja još planiraš?

Za sada smo krenuli s Radionicama svakodnevnog pokreta u kojima po principu kružnog treninga odrađujemo zadatke donesene iz svakodnevnog života – dosezanje stvari, obuvanje cipela, podizanje stvari s poda, naginjanje nad nešto i slično. Pokušavamo učiniti da ljudi kroz svakodnevni život zapravo počnu „vježbati“. Također, krenuli smo i s ciklusom gostovanja sportaša – do sada su nas posjetili najbolja hrvatska natjecateljica u ronjenju na dah Katarina Zubčić i najbolji hrvatski igrač australskog nogometa Josip Habljak koji su nam predstavili te sportove. Uz to, tu su i predavanja iz područja fiziologije čovjeka s ciljem što boljeg upoznavanja procesa u vlastitom tijelu. Sa svime time planiramo nastaviti i kroz budućnost te uvesti još novih stvari.

10. Tvoj osvrt na sebe kao mladog poduzetnika u Kutini. Što bi voljela da se promijeni?

Zapravo sam ostala iznenađena susretljivošću svih državnih aparata s kojima sam se putem susrela, tako da su to bila samo pozitivna iskustva. Je da je dugo trajalo samo pokretanje tvrtke i sigurna sam da se u tom procesu stvari mogu ubrzati, no to je priča za neke više razine od gradske. Općenito kao bilo kojem poduzetniku teško je odjednom pohvatati sve regulative kojih se moraš držati te bi svakako bilo dobro da se negdje ti podaci objedine i učine lako dostupnima ljudima koji bi htjeli u poduzetništvo.

11. Da li si dobila određene smjernice od nekoga o svim benefitima što sve Kutina ili RH nudi tebi kao mladom poduzetniku?

Dobila sam smjernice od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i na toj suradnji sam izrazito zahvalna.

12. Kakav sadržaj ti nedostaje u Kutini i što bi voljela da se promijeni?

Čini mi se da se grad pokreće i da se događaju stvari i na polju kulture i glazbe, evo i tjelesne aktivnosti pomalo, i drago mi je da je tako. Mislim da u Kutini ima sadržaja, samo treba naći način za izvući ljude iz njihova 4 zida i učiniti da se i sami osjećaju proaktivno i da mogu doprinijeti životu grada, da ne moraju biti samo pasivni promatrači. Ima još puno mjesta za napredak i nastojat ću i sama pomoći tome. Također, voljela bih i da se sport vrati u grad, u smislu ljubavi građana prema nekom klubu i razvijanju navijačkog duha.

13. Planovi za budućnost?

Kako sam dijelom pričala i u prošlim odgovorima, cilj mi je potaknuti ljude da izađu iz svoja 4 zida. Proširiti CTA pokret i van granica Kutine, učiniti da se zna da je Kutina grad u kojem ljudi vole brinuti o sebi, u kojem se živi, trči, penje, skače, grad koji privlači pozitivom i učini da poželiš živjeti ovdje. Ima tu još puno stvari i van samog CTA koje se mogu učiniti po tom pitanju te svakako planiram svoje djelovanje proširiti i van domene same tjelesne aktivnosti.

14. Poruka građanima Kutine, a i šire?

Kreirajte.

O Matei i njenom radu možete više saznati na njenoj
web stranici
Facebook stranici