Šerajte nas!

Kutinska Baraka. Legendarna “drvena kućica na kraju grada” svoje mjesto pod nebom našla je u industrijskoj zoni te neposrednoj blizini lokalne tvornice umjetnih gnojiva. Isto tako bila je oslonjena uz bok lokalne pekare ispred koje se pak u sitnim noćnim satima znala stvarati fuzija posjetitelja koncerata u Baraci, radnika koji su odlazili ili dolazili u jednu od smjena i “šminkerske” ekipe koja je vođena alkoholnom gladi ovdje dolazila “ubiti” premastan burek.
Ispod tvorničkog dimnjaka od 1996. do 2014. godine činila je oazu alternativne slobode i stvaralaštva te je kroz sve te godine “odgojila” generacije ljudi koji se nisu željeli utopiti u sivilo i/ili ludilo jednog provincijskog grada.

Cijela priča oko kutinske punk scene svoj najveći zamah dobiva početkom 90-ih.
Tih godina ratno ludilo plesalo je svoj smrtnički ples nad glavama mladih ljudi koji su se, ne svojom voljom, jednostavno morali prilagoditi životu u ratnim skloništima uz zamračenja i zvukove granata.
Kutinskom scenom dominirali su punk i noise bandovi poput Delirium Tremens, Buttcher’s Bill, Pić, Rope, Otpisani, Anal Attraction…

Nekolicina lokalnih “klinaca” koji su samo željeli živjeti svoju mladost bez svih problema koje je donosio ratni vihor, nosila je u sebi određenu razinu bijesa i energije koju su odlučili iskazati kroz kreativan rad. Svoj “kanal” izražavanja našli su u hardcore pokretu koji je nastao u Americi krajem 70-ih godina.
Po uzoru na punk veterane poput The Ramones ili Sham 69 od društva “odbačeni” američki tinejdžeri koji su svakodnevno bili svjedoci gomile problema lošeg obrazovnog sustava, policijske opresije ili pak razorenih obitelji odlučuju svirati još jednostavnije i brže riffove s iskrenim, britkim tekstovima i kratkim pjesmama u kojima su opisivali sve ono što se oko njih događalo.
U Hrvatskoj, začetnik hardcore pokreta bila je zagrebačka grupa Motus osnovana 1986. godine, a dvije godine ranije američka hardcore grupa D.O.A u Zagrebu je održala koncert pred gotovo 1000 ljudi.

Djed Pavleta i Lane Vučinić, dvojca koji će kasnije odigrati veliku ulogu na kutinskoj alternativnoj sceni, a i danas je još uvijek igraju na onoj hrvatskoj, bio je tajnik lokalnog kluba pčelara koji su ujedno i posjedovali omanju zgradu naziva “Pčelarski dom”.
Sve je započelo Pavletovim činom “krađe” ključeva navedenog doma te useljavanjem nekolicine lokalnih mladaca koji su nekako “sklepali” opremu za prve probe.
U “Pčelarskom domu” i oko njega nastaju prvi bendovi poput Pić, Svi predsjednikovi ljudi, a kasnije i 411 ( nešto poslije preimenovan u puno popularniji naziv Razlog za), Kurac Od Ovce – K.O.O., Cruz C, Bakanali…

Iako navedeni bendovi nisu nužno dijelili isti glazbeni smjer, vezala ih je želja za sviranjem i / ili druženjem.
Osim glazbenih događanja, “Pčelarski dom” je bio poprište (d)ruženja uz jeftino vino pa su se oko njega često “motali” i ljudi koji nisu nužno imali pretjerane veze sa sviranjem, ali su s navedenim bendovima bili dio onoga što bi se moglo nazvati scenom.
Svi ti dani i noći provedeni u domu koji se nalazio uz igralište lokalnog niželigaškog kluba kao rezultat su imali neminovno spajanje ljudi oko zajedničkih tema i dobre zajebancije. Kako to biva, velikom brzinom nastajali su bendovi koji su još većom brzinom i nestajali, no neki su se uz neizbježne promjene u postavama i zadržali.

Naravno da sva ta zbivanja u i oko doma te cjelovečernja ruženja nisu mogli proći nezapaženo, iako su akteri navedenih bendova, kako bi mogli koristiti prostoriju, postali i članovi pčelarskog društva te sudjelovali na sastancima istog.
S pčelarima i njihovom ljubavi prema pčelama dijelili su jedino zvuk zujanja gitarskih pojačala koja su nekada podsjećala na zvukove navedenih kukaca.
Odjednom, u domu za njih nije bilo struje ili im jednostavno nije bio dopušten boravak i održavanje probi…
“Pčelarski dom” za njih je postao nedostupan, a oni iz njega bivaju prognani.